Sentence krivično pravo > Materijalno pravo

KRIVIČNO DELO UTAJE IZ ČL. 207 KZ

U kontekstu zakonskog opisa bića krivičnog dela utaje iz čl. 207 KZ-a, prisvajanje tuđe stvari postoji onda kada izvršilac počne da se ponaša kao vlasnik prema poverenoj mu stvari.

 

Iz obrazloženja:

 

Prvostepeni sud u pobijanoj odluci navodi da je okrivljeni koristio vozilo Rent-a car agencije na osnovu ugovora o najmu vozila u periodu od 20.05.2013. godine do 25.05.2013. godine, te da je za taj period najam plaćen u celosti. Ovakvo činjenično stanje proističe i iz pismenih dokaza priloženih u sudski spis. Međutim, prvostepeni sud u izreci pobijane presude navodi da se okrivljenom stavlja na teret izvršenje krivičnog dela utaje iz čl. 207. st. 3 u vezi st. 1 KZ-a u periodu od 20.05.2013. godine do 25.05.2013. godine. Radnje krivičnog dela utaje se ne mogu odrediti na navedeni period, jer u tom periodu ne može biti prisvajanja tuđe pokretne stvari, jer je u tom periodu na snazi bio punopravan ugovor o najmu vozila za koji je nesporno nadoknada isplaćena u celosti. Kako okrivljeni nije vratio vozilo oštećenoj agenciji nakon ugovorenog roka, tj. zaključno sa 26.05.2013. godine, a ni u znatnom periodu nakon toga, ostaje neutvrđeno tačno vreme kada je sporno vozilo vraćeno oštećenom. Sledstveno tome, prvostepeni sud nije označio vreme do kojeg je trajalo protivpravno prisvajanje tuđe stvari, jer je u periodu od 20.05.2013. godine, pa do 25.05.2013. godine okrivljeni imao svojstvo najmoprimca vozila, te se u tom periodu i nije mogao ponašati kao vlasnik vozila.

 

Viši sud je, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka,ukinuo presudu Osnovnog suda kojom je okrivljeni oglašen krivim da je izvršio krivično delo utaje iz čl. 207 st.3 u vezi st.1 KZ.

 

                                                    (Rešenje Višeg suda u Novom Sadu posl.broj Kž1-59/18 od 06.07.2018. godine kojim je ukinuta presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K 1846/15 od 21.12.2017. godine.)

 

                                                         Izdvojeno iz sudske prakse Višeg suda u Novom Sadu

                                                                         Autor sentence: Sonja Brankov