Sentence građansko pravo > Parnični postupak

OSLOBAĐANjE LICA NA IZDRŽAVANjU KAZNE ZATVORA OD OBAVEZE PLAĆANjA SUDSKIH TAKSI

Sama činjenica da se tužena nalazi na izdržavanju kazne zatvora ne može biti razlog za oslobađanje od obaveze plaćanja sudskih taksi.

 

Iz obrazloženja:


Pobijanim rešenjem pravilno je prvostepeni sud odbio zahtev tužene za oslobađanje od plaćanja sudske takse, primenom odredaba člana 168. stava 1. i člana 169. stava 2. ZPP i odredaba čl. 10. i 11. Zakona o sudskim taksama, navodeći da tužena nije dostavila nijedan dokaz na okolnost da bi plaćanjem sudske takse bila dovedena u pitanje njena egzistencija, tj. egzistencija članova njene porodice, odnosno da nije dostavila niti obrazložila ni od čega se inače izdržava, ni kakvo je njeno imovno stanje, pa da sama činjenica da se tužena nalazi na izdržavanju kazne zatvora ne može biti razlog za oslobađanje od obaveze plaćanja sudskih taksi.

 

U žalbi se postavlja pitanje kako osoba koja je u zatvoru i ne ostvaruje nikakve prihode, može ostvariti bilo kakvu zaradu na osnovu koje bi mogla platiti sudske takse. Međutim, sama činjenica da se tužena nalazi na izdržavanju kazne zatvora, ne znači da ne može da ostvaruje druge prihode (na primer od izdavanja nekretnine ukoliko je poseduje), a takođe od značaja su i prihodi članova domaćinstva. Pored toga, prema Zakonu o izvršenju krivičnih sankcija, lica na izdržavanju kazne zatvora nisu lišena i prava na rad, već upravo suprotno, a za svoj rad ostvaruju naknadu kojom mogu slobodno da raspolažu. Tužena nije dostavila dokaz da eventualno nije zaposlena ni na kakvim poslovima, te da samim tim ne ostvaruje naknadu po tom osnovu, niti ako je zaposlena, kolika joj je mesečna naknada, a za pribavljanjanje ovog dokaza se ne može reći da joj je bilo otežano. Nadalje se u žalbi postavlja pitanje mogućnosti tužene, koja se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, tj. koja je lišena slobode, da pribavi bilo kakvu dokumentaciju iz koje bi se videlo da ima razloga za oslobađanje od plaćanja taksi. U vezi sa tim valja ukazati da iako je tuženoj ograničena sloboda kretanja, nije joj ograničena sloboda pisane i telefonske komunikacije (u skladu sa prethodno navedenim zakonom). Pored svega navedenog, od značaja je i činjenica da tužena ima punomoćnika iz reda advokata, koji je takođe, uz punomoć, mogao pribaviti dokumentaciju iz koje bi se videlo da li tužena ili članovi njenog domaćinstva poseduju nepokretnu imovinu, da li ostvaruju zaradu i druge prihode i u kom iznosu. Pri tom je ovaj sud imao u vidu da su opomene za plaćanje navedenih taksi dostavljene lično tuženoj, a ne punomoćniku, ali i da su upozorenja o plaćanju predmetnih taksi dostavljena tuženoj putem punomoćnika još 22.10.2018. godine, tako da je tužena i putem stručnog lica upozorena na obavezu plaćanja sudskih taksi, te se ne mogu prihvatiti navodi žalbe da je tuženoj uskraćeno pravo na jednaku zaštitu prava.

 

           (Rešenje Višeg suda u Novom Sadu, poslovni broj Gž 2836/19 od 11.05.2022. godine)

                                   Sentencu sastavila: Nevena Maksimović, samostalni savetnik