Sentence građansko pravo > Obligaciono pravo

NAPLATA KORIŠĆENjA PARKING MESTA - ZASTARELOST I UGOVORNA KAZNA

 

Na potraživanje koje se odnosi na naplatu iznosa za korišćenje parking mesta, ima se primeniti jednogodišnji rok zastarelosti.

            Ne postoji pravni osnov za naplatu doplatne karte koja predstavlja ugovornu kaznu, uvećanu naknadu (vrstu kazne), čiju naplatu mogu vršiti samo nadležni državni organi u okviru svojih zakonskih ovlašćenja, a ne i komunalno preduzeće na osnovu svoje odluke.

 


Iz obrazloženja:

 

            Odredbama čl. 378 Zakona o obligacionim odnosima propisano je da se jednogodišnji rok zastarelosti potraživanja primenjuje na taksativno pobrojane usluge, koje prema Zakonu o komunalnim delatnostima, spadaju u komunalne usluge, pa je stanovište drugostepenog suda da se jednogodišnji rok zastarelosti ima primeniti i na ostale komunalne usluge koje nisu taksativno pobrojane u čl. 378 ZOO. Odredbama Zakona o komunalnim delatnostima propisano je da je komunalna delatnost, između ostalih, i upravljanje javnim parkiralištima koje obuhvata stvaranje i održavanje uslova za korišćenje javnih saobraćajnih površina i posebnih prostora određenih za parkiranje motornih vozila, kao i uklanjanje i premeštanje parkiranih vozila i postavljanje uređaja kojima se sprečava odvoženje vozila po nalogu nadležnog organa. Imajući u vidu navedeno, suprotno zaključku prvostepenog suda, na potraživanje tužioca u ovoj pravnoj stvari koje se odnosi na naplatu iznosa za korišćenje parking mesta, ima se primeniti jednogodišnji rok zastarelosti.

 

            S obzirom na navedeno, potraživanje tužioca koje se odnosi na period od dana 19.02.2011. godine pa zaključno sa 26.08.2011. godine, nije zastarelo, ali je sa stanovišta drugostepenog suda, isto neosnovano iz drugih razloga. Naime, prema članu 16 Odluke o javnim parkiralištima na teritoriji Grada Novog Sada ("Službeni list Grada Novog Sada" br. 4/2010, 5/2010, 19/2010,50/2010) koja je važila u periodu koji obuhvata nezastarelo potraživanje, propisano je da za korišćenje posebnog parkirališta korisnik dužan da Preduzeću plati cenu parkiranja, u zavisnosti od vremena korišćenja parking mesta i zone u kojoj se parkiralište nalazi. Cena iz stava 1 ovog člana se utvrđuje cenovnikom preduzeća  na koju prethodnu saglasnost daje Gradsko veće Grada Novog Sada. Odredbom čl. 22 Odluke propisano je da je korisnik koji postupa suprotno članu 17. ove odluke dužan da plati doplatnu parking kartu prema cenovniku Preduzeća, a odredbom čl. 17 iste odluke korisnik je dužan da: 1. plati cenu parkiranja iz člana 16. stav 1. ove odluke za svaki započeti sat korišćenja, putem mobilnog telefona ili da istakne parking kartu sa tačnim podacima s unutrašnje strane prednjeg vetrobranskog stakla vozila i 2. postupa u skladu sa dozvoljenim vremenom parkiranja.

 

Kako je odredbama Odluke o javnim parkiralištima na teritoriji Grada Novog Sada doplatna karta određena kao naknada za postupanje korisnika suprotno propisanom, odnosno ugovorenom načinu korišćenja javnih parkirališta, doplatna karta za pojedina postupanja suprotno propisanim uslovima korišćenja parkirališta ima i elemente ugovorne kazne. Odredbom člana 270. ZOO regulisana je ugovorna kazna, pa je stavom 1. propisano da poverilac i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti poveriocu određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obavezu ili ako zadocni sa njenim ispunjenjem (ugovorna kazna), dok je stavom 2. propisano da ako što drugo ne proizilazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik zadocni sa ispunjenjem, a stavom 3. da ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obaveze. Odredbom člana 271. istog zakona propisano je da ugovorne strane mogu odrediti visinu kazne po svom nahođenju, u jednom ukupnom iznosu, u procentu, ili za svaki dan zadocnjenja, ili na koji drugi način. Ona mora biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor iz koga je nastala obaveza na čije se ispunjenje odnosi.

 

Iz utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da je tuženi, u više navrata, tokom perioda koji je obuhvaćen nezastarelim potraživanjem, svoje vozilo ostavio na parking prostoru bez prethodno uplaćene naknade na ime usluge parkiranja, međutim i pored utvrđenih činjenica da tuženi uslugu parkiranja nije platio, plaćanje posebne doplatne karte parkiranja ne predstavlja obavezu tuženog, imajući u vidu odredbu člana 270. stav 3. ZOO-a prema kojem ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obaveze i odredbe člana 271. stav 2. prema kojem ugovorna kazna mora biti ugovorena u formi propisanoj za ugovor iz kojeg je nastala obaveza na čije se ispunjenje odnosi. Stoga je, po stanovištu ovog suda, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o obligacionim odnosima i  Odluke o javnim parkiralištima na teritoriji Grada Novog Sada, prvostepeni sud nepravilno primenio materijalno pravo kada je delimično održao na snazi rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Novom Sadu posl. broj Iv. 39514/2011 od dana 22.11.2011. godine, našavši da potraživanje tužioca nije zastarelo, a potom i da postoji pravni osnov za zaštitu i ostvarenje tužiočevog potraživanja.

 

Suprotno zaključku prvostepenog suda, tužbeni zahtev tužioca je neosnovan u celosti, budući da je potraživanje koje se odnosi na period od dana 16.01.2009. godine zaključno sa danom 28.10.2010. godine zastarelo, a za nezastarelo potraživanje za period od dana 19.02.2011. godine pa zaključno sa 26.08.2011. godine, ne postoji pravni osnov za naplatu doplatne karte koja predstavlja ugovornu kaznu, uvećanu naknadu (vrstu kazne), čiju naplatu mogu vršiti samo nadležni državni organi u okviru svojih zakonskih ovlašćenja, a ne i tužilac na osnovu svoje odluke. Ovo stoga što subjekt koji pruža uslugu, a što je u konkretnom slučaju tužilac, samo može u slučaju neplaćanja pružene usluge da zahteva naplatu kamate, kao što to čine sva druga javna preduzeća za pružene, a neplaćene komunalne usluge, ali ne i da naplaćuje uvećanu naknadu u vidu doplatne karte, a koja u suštini predstavlja ugovornu kaznu.

 

(Rešenje Višeg suda u Novom Sadu, poslovni broj Gž. 1239/2015 od 02.02.2016. godine)

 

                                       Sentencu sastavila: Nevena Maksimović, samostalni savetnik