Sentence građansko pravo > Izvršni postupak

PRIMARNI I EVENTUALNI TUŽBENI ZAHTEV I PRIVREMENA MERA

 

Ispunjenost uslova za predloženu privremenu meru može se ceniti samo u odnosu na primarno postavljeni zahtev, a ne i u odnosu na evntulano postavljeni tužbeni zahtev, koji ne može biti predmet razmatranja, pa samim tim ni predmet obezbeđivanja privremenom merom, dok se ne odluči o sudbini primarno postavljenog zahteva.

 

Iz obrazloženja:


Da bi sud mogao da odredi privremenu meru radi obezbeđenja novčanog potraživanja, potrebno je da budu kumulativno ispunjena dva uslova i to: prvo, da tužilac učini verovatnim postojanje svog potraživanja i drugo, da postoji opasnost da će se naplata, odnosno ostvarenje potraživanja osujetiti ili znatno otežati. 

 

Naime, tužilac je koristio svoje pravo da saglasno odredbi člana 197 stav 2 ZPP-a u jednoj tužbi istakne dva međusobno povezana tužbena zahteva, ali tako da sud može da usvoji sledeći od tih zahteva samo ako nađe da onaj koji je ispred njega istaknut nije osnovan. Radi se o takvoj kumulaciji tužbenih zahteva koja daje mogućnost tužiocu da dva tužbena zahteva istakne u okviru iste tužbe i to u eventualnom odnosu. Za razliku od kumulativnog spajanja zahteva, u slučaju eventualnog povezivanja zahteva, kao što je to ovde slučaj, tužbom se predlaže usvajanje samo jednog tužbenog zahteva. Tužilac tužbom određuje redosled kojeg se sud mora pridržavati prilikom odlučivanja. Procesni smisao redosleda je u tome da sledeći tužbeni zahtev može da bude razmatran tek ako se onaj koji je ispred njega istaknut pokaže kao neosnovan ili ako tužba u pogledu tog zahteva bude odbačena kao nedozvoljena, budući da se primarni (glavni) zahtev i eventulni (supsidijarni) zahtev isključuju, jer sa aspekta materijalnog prava oba zahteva ne mogu biti osnovana.

 

Polazeći od navedenog, proizlazi i da se ispunjenost uslova za predloženu privremenu meru može ceniti samo u odnosu na primarno postavljeni zahtev, a ne i u odnosu na evntulano postavljeni tužbeni zahtev, koji ne može biti predmet razmatranja, pa samim tim ni predmet obezbeđivanja privremenom merom, dok se ne odluči o sudbini primarno postavljenog zahteva.

Međutim, u pobijanom rešenju prvostepeni sud je ispunjenost kumulativno postavljenih zakonskih uslova za određivanje privremene mere cenio u odnosu na eventulani, a ne primarno postavljeni tužbeni zahtev, zbog čega je pobijano rešenje zahvaćeno bitnom povredom iz odredbe člana 374 stav 2 tačka 12 ZPP-a.

 

(Rešenje Višeg suda u Novom Sadu, poslovni broj 434/2017 od 01.02.2017. godine)

                                    Sentencu sastavila: Nevena Maksimović, samostalni savetnik